Stari "Otočki"
Proljeće je 1979. godine i odluka je pala - krenut će s izlaženjem Otočki vjesnik!
Pripremajući ga isključivo volonterski, okupila se skupina ljubitelja svoga zavičaja i u uvodniku prvoga broja, izdanog u rujnu 1979. godine, zapisala: "Dočekasmo, eto, i ovaj trenutak! Dobili smo svoj list, svoje polje razmjene mišljenja, želja, težnji... A list, da bi bio zaista naš, moramo čitati, širiti ga i prvenstveno i iznad svega sami graditi..." Ne smijemo ne primijetiti - to vrijedi i danas.
U prvome broju svoju je pozdravnu riječ dao i dr. Dinko Zorović, predsjednik Skupštine općine Cres-Lošinj, a u ureðivanju su najveći obol dali članovi redakcijskog kolegija; glavni urednik Bernard Balon, Julijano Sokolić, Mate Ljubić i Anton Vunić, imenovani od strane Općinske konferencije Socijalističkog saveza radnog naroda Hrvatske. Tiska u današnjem smislu nije bilo, več se Otočki umnožavao fotokopirnim strojem i takav dodavao naslovnici u boji, koja se u prvom razdoblju nije mijenjala; svaki put sastojala se od "glave" u kombinaciji s ružom vjetrova, te detaljne karte cresko-lošinjskog arhipelaga. Početna naklada iznosila je 700 primjeraka.
Od trećeg broja Otočki se tiska u Riječkoj tiskari, od 1980. u "Liburniji". Rad na volonterskoj osnovi, kao i troškovi tiskanja, očekivano su doveli i do povremenih zastoja, pa je list, iako odlično prihvaćen kod otočkog stanovništva, u više navrata izašao dvomjesečno, kao dvobroj.
Godine 1982. Otočki vjesnik primio je visoko općinsko priznanje - Povelju SO Cres-Lošinj, "za pokretanje i razvoj informativne djelatnosti općine, uspješan trogodišnji rad i rezultate postignute na unapredenju cjelokupne izdavačke djelatnosti općine". Naklada u to doba iznosi 1300 primjeraka.
Uz dosta objektivnih, ali i subjektivnih okolnosti, list u narednom razdoblju izlazi neredovito, javlja se u nekoliko navrata čak i kao trobroj. List se dostavlja pomorcima i ročnicima daleko od doma, a stiže i u ruke iseljenika. Naklada doseže respektabilnih 1800 primjeraka. Veći zastoj u izlaženju lista dogodio se od lipnja 1984. do travnja 1985. godine.
Nakon nove stanke, u srpnju 1987. Otočki vjesnik pojavljuje se u velikom, "novinskom" formatu, glavni urednik sada je Ivan Katalin, kao izdavač pojavljuje se Narodno sveučilište Mali Lošinj, a Otočki se tiska najprije u sarajevskom "Osloboðenju", a od siječnja 1988. u bjelovarskom "Colorprintu".
S demokratskim promjenama, u zaglavlju lista više ne stoji "glasilo SSRN", već naprosto "list graÐana općine Cres-Lošinj". U impressumu kao glavnog urednika zatječemo Tomislava Kikića, a gotovi proizvod ponovno nastaje na otoku - u Tiskari Lošinj. To, doduše, nije dugo potrajalo - već 1993., jubilarni stoti broj tiska se u riječkom "Tipografu". I dalje neredovit, Otočki vjesnik "kotrljao" se do travnja 1994. kada je izašao 108. broj. Do novog početka trebalo je čekati dugih jedanaestih godina...I onda ponovo pauza nakon 7 godina izlaženja radi velikih financijskih poteskoća. U očekivanju novih izdanja molimo vjerne čitatelje za strpljenje.
